itt van mostVijesti

Vijesti


Szerző: admin
2008. szeptember. 29.

Štovani posjetioci iz Hrvatske!

Na ovoj stranici možete pogledati fotografije snimljene na dušnočkim Rackim Duhovima, odnosno čitati prvu stranicu novina koje su izdane u čast pomenutog blagdana – na hrvatskom jeziku.

Među prijateljima

Naslov svog članka koristim u dvojnom smislu. Naime bili smo među fratrima i našli smo prave prijatelje (barát=fratar, prijatelj, a potiče od riječi brat-prevodilac).

Prije Uskrsa sam proveo tjedan dana među Franjevcima zajedno sa zastupnicima Samouprave Dušnoka, Ivanom Hevizijem, Vinkom Šimonićem odnosno Ladislavom Hodovanom.

Samostan Franjevaca nalazi se 30 km-a od Šibenika na malom otoku Visovac- sa svojih 1,4 hektara- koji je dobro poznat turistima pošto preko ljeta ga oni često posjećuju. Na otok smo išli da radimo fizičke poslove-na osnovu obvezivanja Vinka Šimonića- a zauzvrat smo dobili smještaj i hranu. Čistili smo otpatke što je ostalo od popravke zgrada i orezali smo maslinovo drveće. Tako je dospjelo u našu crkvu uz rese i maslinovih grančica, od kojih se šalje inače u Minhen a i u Zagreb.

Franjevci- bježeći ispred Turaka- na otoku su se nastanili 1345-e (1445-e –prevodilac ). Tokom stoljeća sagradili su samostan i crkvu. Stvorili su divnu sredinu koja je- pored slapova Krke- jedna od prirodnih nacionalnih blaga Hrvatske. 1568-e u samostanu je uspostavljen novicijat. Suština je da mladići koji žele stupiti u Red Franjevaca, poslije srednje ili stručne škole, godinu dana provedu u samostanu. Za tih godinu dana treba da odluči ili da odluče njegovi učitelji hoće li da živi redovnički život, odnosno dali je sposoban za taj život. Tek poslije toga može da pohađa teologiju. Đak novicijata za tih godinu dana ne može da ide kući, a roditelji ga mogu posjetiti tek triput.

Njihovo geslo je: „Čovjek ne živi samo o kruhu…”. Pod tim geslom rade, uče i razmišljaju (meditiraju). Dobroćudni su, veseli, učtivi i prijatelski raspoloženi.

Zaštitnik samostana i crkve je „Gospa Visovačka”, Djevica Marija sa malim Isusom. Na crkveno proštenje se sakupi oko deset tisuća vjernika, a godišnje sto tisuća posjetioca dolazi na otok. Od tih prihoda podmiruju izdatke svoje. Gvarđan samostana je Fra Žarko, pomoćnici su mu Fra Jozef (Josip) i Fra Stojan. Blagodušni su, strpljivi i uslužni- divni ljudi. Upoznajući njih i osam đaka novicijata, upoznali smo prave prijatelje.

Našu malu ekipu su prikazali kao „Hrvati iz Mađarske”, i u tom smislu su se odnosili prema nama, kao prema prijateljima i skoro kao prema rođacima. Pomagali su nam u nalaženju i izgovaranju riječi ili izraza. Ispravili su nam greške i naučili smo nove riječi od njih. Upoznali su nas sa novom vrstom zabave, jednom igrom koju želimo udomaćiti i mi u našem selu, pošto može da je igra i staro i mlado. Hrvatski naziv igre je balota, mađarski boča. Suština igre je da se željezne kuglice bacaju što bliže do jedne bačene drvene kuglice.

Fra Žarko nas je odveo kod svoje majke, koja ima 83 godine, a živi među planinama u malom selu. Broj stanovništva sela, nekada srednje veličine, poslije domovinskog rata stalno opada. Danas u selu živi 13 duša.
Uz pršut (svinjski but, šunka koja sazrijeva 2-3 godine) i sir bakica nam je pričala o svom životu i o svom selu u pravom dalmatinkom dijalektu. Na ovom divnom mjestu našli smo prave prijatelje. Kao da još i sad čujem riječi Fra Žarka pri opraštanju: „Sačuvajte i predajte svojoj djeci hrvatski jezik. Gajite svoju kulturu, jer ova zemlja je bila nekad zemlja vaših predaka. ”

Moja želja je da o Duhovima ovaj duh prijateljstva ispuni srca sviju nas!

Petar Palotai
gradonačelnik

Keresés